Europski sindikalni institut ETUI objavio je publikaciju „Zašto su plaće još uvijek niže u istočnoj i središnjoj Europi?“ koja se bavi problematikom razlika plaća između post-tranzicijskih država istočne i središnje Europe članica EU u odnosu na države zapadne Europe. Uključeni su različiti pokazatelji o BDP-u, stranim izravnim ulaganjima i produktivnosti za promatrane države za razdoblje od 1991. do 2017. godine prema kojima se analiziraju promjene trendova s prosjekom država članica Europske unije.

Prema publikaciji na razliku u plaćama, kroz promatrano razdoblje, najviše su utjecali čimbenici poput ulaganja stranih multinacionalnih korporacija, strukture izvoza kao i pregovaračka moć sindikata. Ulaganja stranih multinacionalnih korporacija imala su ulogu na razdoblje rasta u Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Slovačkoj i Rumunjskoj u razdoblju od 2000. do 2008. godine za pokazatelje bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika iskazanim paritetom kupovne moći BDP-a (PKM)/pc u eurima. Korporacije su bile motivirane ulagati zbog nižih cijena rada u tim državama. U tom razdoblju prosjek rasta BDP-a (PKM)/pc promatranih država najviše se približavao prosjeku rasta Europske unije. Nakon 2008. godine nastupom svjetske ekonomske krize, trend je i dalje ostao rastući, ali s manjom godišnjom stopom rasta i sporijem približavanju prosjeku EU.

Za isto razdoblje, FDI ili strana izravna ulaganja uglavnom su se odnosila na greenfield investicije i privatizaciju prethodno državnih poduzeća. Do 2008. godine za vrijeme najvećeg ekonomskog rasta i razvoja, neto strana izravna ulaganja su u prosjeku iznosila 4,3% BDP-a država istočne i središnje Europe. Smatra se da veća ulaganja dovode do većeg izvoza čime vanjskotrgovinska bilanca ostvaruje bolje rezultate i što posljedično ima pozitivne učinke na nacionalni ekonomski rast i razvoj.

Troškovi proizvodnje i finalnih proizvoda, između ostalog i zbog plaća radnika, u promatranim državama su manji od onih u državama zapadne Europe čime multinacionalne korporacije ostvaruju veći profit, a to utječe i na strukturu izvoza i implicira druge ekonomske posljedice.

Korporacije zadržavaju poslove koji zahtijevaju veće plaće u državama zapadne Europe, koje imaju veća primanja. Stoga se ističe potreba za boljim sindikalnim pregovaranjem jer plaće u multinacionalnim korporacijama nisu određene produktivnošću radnika. Potrebno je da vlade donesu ekonomske strategije na nacionalnoj razini koje će aktivnim mjerama podići tehnološku razinu na onu koju su korporacije donijele u države istočne i središnje Europe.

Više: (ovdje)