(Piše: Vitomir Begović, mr. sig.)

U okviru Europskog tjedna zaštite zdravlja i sigurnosti na radu te EU projekta „Doprinos tripartitnom socijalnom dijalogu – Perspektive tržišta rada“, Matica hrvatskih sindikata (MHS) u Zagrebu, 23. listopada 2019., je organizirala okrugli stol u suradnji s partnerom na projektu Gradom Šibenikom na temu “Zašto je ulaganje u zaštitu na radu investicija, a ne trošak?“.

Uvodno je nazočne pozdravila Ivana Šepak-Robić, voditeljica projekta u MHS, a zatim je u uvodnom izlaganju Vitomir Begović ukazao na stanje, štete i koristi ulaganja u dobre, sigurne i zdrave radne uvjete.

Nakon toga, uz moderiranje Vitomir Begovića, uslijedila je panel rasprava u kojoj su sudjelovali: Branko Mesić iz Državnog inspektorata, Gordana Palajsa, SSSH, Marko Palada, Hrvatski sindikat telekomunikacija i Zlatko Videc, iz ovlaštene tvrtke za poslove zaštite na radu ZIRS.

U prošloj godini prijavljene su ukupno u RH 18.724 ozljede, od čega je njih 15.609 bilo ne mjestima rada. Registrirane su 24 ozljede sa smrtnom posljedicom, a u prvih devet mjeseci 2019. godine u Hrvatskoj je zabilježeno 27 smrtnih ozljeda radnika. Ukupna stopa ozljeda na radu na 1.000 radnika u prošloj godini bila je 13,49, a na mjestima rada 11,25. U prošloj godini svakog dana zbog ozljeda na radu i profesionalnih bolesti s rada su bila odsutna 2.662 radnika, a uključujući i druge bolesti na radu dnevno nisu bila 27.403 radnika. Inspektorat rada  je izrekao 676 novčanih kazni poslodavcima i odgovornim osobama, za 207 prekršaja izdani su prekršajni nalozi poslodavcima i odgovornim osobama, podneseno je pet  prekršajnih prijava sudovima, 74 kaznene prijave protiv 118 osoba, donijeto je 1.906 rješenja radi otklanjanja različitih nezakonitosti u zaštiti na radu te 2.981 rješenje o zabrani korištenja sredstava rada. Najčešći propusti su bili vezani uz procjenu rizika, osposobljavanje radnika za rad na siguran način, poslove s posebnim uvjetima rada, ispitivanje radnog okoliša i sredstava rada, i drugo.

Ukazano je na posljedice ozljeda na radu za radnike, poslodavce i državu, materijalne i nematerijalne gubitke i štete, prava radnika u sustavu HZZO i HZMO, te regresnu naplatu štete od strane HZZO i HZMO. Iznijeti su i argumenti koji potvrđuju da je ulaganje u zaštitu na radu investicija a ne trošak, a predloženi su i zaključci kojima se žele potaknuti nužne promjene, poboljšanja i unapređenja.

Tijekom okruglog stola naglašeno je da se područje sigurnosti i zaštite zdravlja na  radu često navodi kao dodatno opterećenje i trošak gospodarstva. Promjene propisa su učestale, ishitrene ,nekonzistentne i proturječne, a socijalni dijalog nedostatan.

Zaštita na radu je jedno od važnih područja i za socijalni dijalog Vlade sa sindikatima i poslodavcima. Osobito je važan proces političkog odlučivanja koji uključuje otvorenost vlasti, kvalitetnu pripremu, sagledavanje  šire slike i povezanosti s drugim područjima, procjenu učinaka, intenzivnu suradnju sa socijalnim partnerima i stručnom javnošću u oblikovanju , a zatim, i provedbi usuglašene i utvrđene  javne politike.

Vođenje smislene i odgovorne javne politike u ovom području podrazumijeva analizu stanja i problema te prijedloge njihova rješavanja kroz strategije, programe i propise uz osiguranje potrebnih uvjeta i institucija za njihovu učinkovitu provedbu.

Hrvatska još uvijek nakon isteka prethodnog, gotovo već četiri godine nema Nacionalni program unapređivanja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, dok je drugih 25 članica EU to učinilo.

U Hrvatskoj je sve više problema s raspoloživom radnom snagom. Prema analizi za Republiku Hrvatsku „Sigurniji i zdraviji rad za svaku dob“ koju je izradila Europska agencija za sigurnost  i zdravlje na radu ukazuje se da ne postoje strategije, politike ,programi ili inicijative, povezane s pitanjem zdravlja i sigurnosti starijih radnika, održivim radnim vijekom ili sigurnijim i zdravijim radom u svakoj životnoj dobi.

Proteklo je gotovo  pet godina od donošenja Zakona o zaštiti na radu, a još uvijek nisu donijeta četiri pravilnika iz nadležnosti Ministarstva zdravstva koji se odnose na područje zaštite na radu a postoji potreba poboljšanja i drugih posebnih propisa. Medicina rada mora biti u funkciji prevencije i provedbe specifične zdravstvene zaštite neposredno u radnim sredinama, a to podrazumijeva  potrebu njihovog rasterećenja drugih komercijalnih  djelatnosti.

U prošloj godini u okviru porezne reforme učinjene su i izmjene Zakona o doprinosima , kojima je namjenski doprinos od 0,5 za zaštitu zdravlja na radu ukinut, a povećan je ukupan doprinos za zdravstveno osiguranje.

Početkom 2017. godine Vlada donosi Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva iz kojeg proizlaze određene izmjene Zakona o zaštiti na radu. Izašlo se s podatkom da će se uštedjeti milijardu i pol kuna na zaštiti na radu, što su neki poslodavci shvatili kao širok prostor za smanjivanje mjera sigurnosti. Potom naknadnim izmjenama Zakona o zaštiti na radu krajem 2018.g. s danom 1.siječnja 2019.godine, bez prethodne analize i argumenata prestaje s radom središnja javna ustanova; Zavod za unapređivanje zaštite na radu, koja je pokazala inovativnost, racionalnost i učinkovitost u radu.

Izuzetno je važno da nositelji javnih politika razumiju i uvažavaju da učinkovita zaštita na radu , tržište rada, zaštita zdravlja te mirovinski i zdravstveni sustav čine povezanu cjelinu. Produljenje radnog vijeka zahtijeva stvaranje sigurnog i zdravog  radnog okruženja tijekom cijelog radnog vijeka. Uspješno produljenje karijera u velikoj mjeri ovisi o primjerenoj prilagodbi radnih mjesta i organizaciji rada, što obuhvaća radno vrijeme, dostupnost radnog mjesta i intervencije na radnom mjestu usmjerene na starije radnike.

Izostanci s rada uslijed spriječenosti za rad ,troškovi zdravstvenog zbrinjavanja ozlijeđenih i oboljelih radnika su u porastu. Nedavno je rečeno da godišnji troškovi bolovanja za poslodavce (direktni i indirektni) iznose 5 milijardi kuna. Ne potvrđuje li taj podatak potrebu investiranja u primjerene  uvjete rada i mjere zaštite na radu?

Istovremeno raznim administrativnim mjerama i organizacijskim promjenama koje su učinjene u zadnje dvije i pol godine ne stvaraju se uvjeti za kontinuirano poboljšanje i unapređivanje stanja na ovom području.

Učinkovito upravljanje zaštitom na radu  nacionalni je interes. Danas  se više nego ikad prije nameće imperativ ulaganja u ljudske resurse, a dio tog ulaganja je zaštita na radu i zaštita zdravlja radnika.

Zalaganje za sprječavanje ozljeda na radu može uspjeti jedino promicanjem pristupa koji u središte proizvodnog procesa stavlja čovjeka i zaštitu na radu kao osnovno ljudsko pravo. Ulaganje u primjerene radne uvjete i dobru zaštitu na radu nije trošak, već najbolja investicija.

Zato je nužno odgovorne čimbenike i najširu javnost putem nastavka provedbe nacionalnih kampanja, okruglih stolova, radionica i tribina, osvješćivati o važnosti i koristima dobrog organiziranja i upravljanja zaštitom na radu, a stimulativnim mjerama to dodatno poticati i nagrađivati.

Vizijom, programskim određenjem i organizacijskim ustrojem potrebno je zaštitu na radu odrediti kao jedan od važnih prioriteta gospodarskog i socijalnog razvitka Hrvatskog društva.

Krajnje je vrijeme za donošenje Nacionalnog programa unapređivanja  zaštite zdravlja i sigurnosti na radu  za razdoblje od 2020 do 2025. godine, kako bi se utvrdio strateški plan aktivnosti, s nositeljima, rokovima provedbe, planiranim i osiguranim resursima i mjerljivim rezultatima.

U drugim zemljama uvedene su sheme kojima se tvrtke i organizacije financijski nagrađuje za promicanje  visokih standarda zaštite na radu, primjenu  norme ISO 45001, a to obuhvaća niže premije osiguranja, porezne olakšice i potpore. Hrvatska treba slijediti i primijeniti tu dobru praksu.

Sustav osiguranja zaštite zdravlja na radu uz određenu solidarnost, potrebno je učiniti transparentnim, jasnim, stimulativnim i poticajnim za poslodavce kroz model bonus/malus, potičući sve čimbenike na kvalitetniji i odgovorniji odnos prema zaštiti na radu.

U okviru kurikuluma obrazovnih programa u osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju nužno je  osigurati da budući radnici steknu potrebna znanja, vještine i kompetencije koje će im omogućiti siguran rad i očuvanje radne sposobnosti tijekom cijelog radnog vijeka.

Dugoročno poboljšanje i unapređivanje zaštite na radu u našoj zemlji moguće je ostvariti kroz cjeloživotno učenje svih ključnih dionika; od poslodavaca, ovlaštenika poslodavaca, povjerenika radnika za ZNR, stručnjaka za ZNR, inspektora do sudaca, i zato je potrebno u okviru Državne škole za javnu upravu, ili modelom javno-privatnog partnerstva uspostaviti rad Akademije sigurnosti.

Neprijeporno je da su prevencija rizika i promicanje sigurnijih i zdravijih uvjeta na mjestima rada ključni  za očuvanje radne sposobnosti radnika, duži radni vijek, zadovoljavanje potreba tržišta rada, održivost mirovinskog i zdravstvenog sustava, ostvarivanje produktivnosti, konkurentnosti, gospodarskog rasta te materijalnu sigurnost pojedinca  i njegove obitelji.

Samo takvim proaktivnim pristupom uz vodeću ulogu države moguće je svakog dana potvrđivati da je zaštita na radu područje od posebnog društvenog interesa u Republici Hrvatskoj.

Zaštita na radu ne znači samo poštovanje prava i puno je više od administrativne zadaće. To je ključan dio dobrog poslovnog planiranja, upravljanja, društvene odgovornosti i potvrda Hrvatske kao socijalne države, zaključeno je na okruglom stolu “Zašto je ulaganje u zaštitu na radu investicija, a ne trošak?“.

Dio atmosfere prenosimo u fotogaleriji: